Srebrene plombe
Kontroverzna disciplina imunotoksikologije privlaci paznju medija i uzburkava javnost jos od sredine osamdesetih godina dvadesetog vijeka. Vec neko vrijeme je zaokupljena proucavanjem dokaznog materijala koji sugerise da obicne, tzv. srebrene plombe za zube uzrokuju ili pogorsavaju razne zdravstvene poremecaje i probleme sa imunim sistemom.
Sta ulazi u sastav 'srebrene' plombe?
Tzv. srebrne plombe kojima zubar puni supljine u ostecenim zubima sadrze, u stvari, vrlo malo srebra. Napravljene su od 52% zive, a ostatak je bakar, kalaj, srebro i cink.
Cinjenica da srebrene, odnosno zivine plombe otpustaju toksicna isparenja u ustima, pogotovo za vrijeme zvakanja ili jedenja vruce i acidicne hrane je sada dokazana. Prilikom istrazivanja sprovedenog na Univerzitetu u Kalgariju (Kanada), zvakanje je podiglo nivo zive u ustima ispitanika za sest puta. Veci broj plombi u ustima je znacio vise toksicnih isparenja.
Sljedeci korak u istrazivanju je bio da se odredi gdje ova ziva odlazi. Uz pomoc Odjeljenja za radiologiju na istom univerzitetu, utvrdjeno je da se znatne kolicine zive smjestaju u plucima, gastrointestinalnom traktu i tkivu vilice. Ostala mjesta gdje se ziva skupljala su mozak, srce i neke endokrine zlijezde.
Istrazivaci su izjavili:”Na osnovu mjerenja i rezultata zakljucujemo da je zubni amalgam znacajan izvor hronicne ekspozicije merkuriju (živi).”
Broj T-celija se popravlja nakon uklanjanja ovih plombi iz usta
Neki od najjacih dokaza da su plombe sa zivom stetne je stanje imunog sistema nakon njihovog uklanjanja iz usta.
Dejvid Iglston, americki zubar, objavio je izvjestaj u Zurnalu za protetiku cak davne 1984. godine.
Dr Iglston je mjerio T-limfocite na svojim pacijentima prije i poslije uklanjanja srebrnih (zivinih) plombi. U svim slucajevima, procenat T-celija se znacajno povecao nakon njihovog uklanjanja. Kod jednog pacijenta za cak 55%. Zatim je zubar, u obrnutom testu, vratio zivine plombe kod dva pacijenta. U oba slucaja, procenat T-celija se ponovo smanjio. Konacno, potpuno ih je uklonio i zamijenio sa ne-zivinim punjenjem i T-celije su se ponovo poboljsale. Dr Iglston je obavio 30 takvih testova imunog sistema, prije i poslije odstranjivanja zivinih plombi, i pokazao prosjecno poboljsanje u broju T-celija od 30 procenata.
Doktor Hal Hagins je drugi zubar koji je ispitivao posljedice izazvane plombama od zive. Dr Hagins, koji ima i magistarsku diplomu iz imunologije, je izjavio: “Na Univerzitetu Kolorado, mjerio sam rast broja T-celija za 100-300% nakon sto su plombe bile uklonjene. Ovi nalazi mogu znaciti da amalgami imaju znacajnu ulogu u izazivanju alergija i autoimunih bolesti.”
Srebrene plombe su u vezi sa hronicnim umorom
Doktor Hagins tvrdi da je 90% od njegovih 2000 pacijenata imalo simptome umora koji su se popravili kad su se plombe odstranile.
On objasnjava da je dokaz za to bioloski: ziva utice na kapacitet kisika koji nose crvena krvna zrnca. Kod vecine pacijenata kojima je uradjen 'oksihemoglobin test', kapacitet kisika crvenih krvnih zrnaca je za pola manji od onoga sto bi trebao biti. Ovo objasnjava hronicni umor i pored prisustva normalnih kolicina hemoglobina.
U srodnom istrazivackom projektu iz 1975.godine, utvrdjeno je da malo prisustvo zive usporava preuzimanje glukoze u mozak, a glukoza je osnovno 'gorivo' koje mozak koristi za energiju.
Politika i 'srebrene' plombe
Vecina ljudi pretpostavlja, kada bi plombe sa zivom zaista bile stetne, da bi Americka zubarska asocijacija priznala problem i zabranila njihovu upotrebu. (Inace, ovo je najstarija i najbrojnija zubarska asocijacija u svijetu sa oko 152 000 clanova)
Ovo se nikad nece desiti.
Ne smijemo zaboraviti da vecina americkog stanovnistva starijeg od 15 godina ima srebrene/zivine plombe. Kada bi Asocijacija ikada zvanicno objavila da su ove plombe potencijalno opasne, to bi znacilo priznavanje krivice i odgovornosti. To bi znacilo i stavljanje svih svojih clanova u poziciju da ne samo moraju zamijeniti plombe bez naplate (jer su oni pocinili gresku), nego i bujicu legalnih tuzbi od svih onih koji su imali zdravstvene probleme izazvane plombama sa zivom.
Stoga je vjerovatnije da ce se desiti postepena tranzicija zahvaljujuci zubarima koji ce nuditi i druge opcije za restoraciju zuba kao sto je porcelan, zlato i razni kompoziti.
U isto vrijeme, americki zubari su obavezni da tvrde da prevazidjene i opasne zivine plombe iz 19. vijeka ne uzrokuju nikakve probleme i ne uticu negativno na zdravlje. U suprotnom mogu da budu novcano kaznjeni, izbaceni iz asocijacije i da izgube profesionalnu licencu.
Sad bar znamo zasto.
Za vecinu evropskih drzava (UK, Francuska , Italija itd.) upotreba amalgama nije ogranicena.
U Svedskoj, Norveskoj i Danskoj je zabranjena zbog implikacija na zdravlje ljudi (pacijenata i zubarskog osoblja) i stetnog uticaja na okolinu.
U Njemackoj, Austriji i Kanadi ne preporucuje se trudnicama, djeci, osobama sa renalnim problemima i osobama alergicnim na metal.
Vazna napomena
Svaki postupak na zubima punjenim amalgamom mora biti obavljen sa izuzetnom paznjom i uz propisani protokol.
Ako imate srebrene plombe i odlucite se da ih zamijenite, budite sigurni da vas zubar zna kako da to pravilno i bezbjedno uradi. Neophodno je primijeniti odgovarajuce mjere zastite tokom ovog procesa da bi se i pacijent i osoblje zastitili od toksicnih isparenja uzrokovanih busenjem i otklanjanjem ovih spojeva.
Bilo bi nam drago da podijelite ovak korisni prilog. Kliknite na dugmence. Unaprijed hvala.