ŠIPURAK, ROSE HIP /Rosa canina /

Šipurak, šišak Rosa canina (Linné) – Rosaceae – Ruže 

Iz knjige doktora Enesa Hasanagica “Ljekovito bilje i jetra” 

            Drugi nazivi:  Šipak, divlja ruža, pasja ruža, šipurina.

Uz pomoc posjetioca nase Facebook grupe skupili smo jos nekoliko naziva sa šipurak:

Zahvaljujem svima koji su pomogli i ucestvovali. Korijen imena je uglavnom isti u svim krajevima i pocine sa “šip” Imena koja smo do sada prikupili su: Šipur, šip, šipa, šipinka, shipinka, šipinka, šipka,šipek, šipurika, šepurika, čepurika, srbiguz,
Hagebutte (Njemacka), KAÇA (Albanski), pipacz (Madjarska)

Šipurak je razgranati, bodljikavi grm, visine i do 3 metra. Vitke grane savijaju se u luku. Cvjetovi su veliki i vrlo lijepi, sa 5 ružičastih ili bijelih latica. Biljka obično cvjeta u maju i junu, dok plodovi sazrijevaju tokom septembra i oktobra. Plod je jajast, crven i po površini sjajan. Za drogu se prikuplja list (Folium Cyunosbati), cvijet (Flores Cynosbati) i plod (Fractus Cynosbati) Ponekad se plod razreže i iz njega izvade sjemenke i dlake, pa se dalje osuši kao i sam plod (Fractus Cynosbati sine semine). Ovdje se govori samo o plodu. Za drogu treba prikupljati tvrd plod, čim zarudi, kada ima crveno-narančastu boju, jer zreo plod ima manje vitamina C, teže i lošije se suši, lahko se gnječi i kvari i uopće lošiji mu je izgled. Plodovi su u tu svrhu prikupljaju krajem ljeta ili početkom jeseni, što zavisi od staništa. Plod se dosta teško suši, pa ga treba sušiti u što tanjem sloju, uz češće prevrtanje, na tamnom mjestu i promahi. Plodovi za pravljenje šipkovog pekmeza, džemova i mermelada, skupljaju se kasnije, poslije prvih mrazeva.

Nalazište šipurka

Raste svugdje, po obodima šuma, pored puteva, na međama,  pašnjacima, među grmljem i šikarom, u nizini i na planini, po čitavoj našoj zemlji.

Osnovni hemijski sastojci biljke Plodovi šipka sadrže 0,5 do 2% vitamina C, što zavisi i od toga gdje raste, kakav je stepen zrelosti i sl. Osim vitamina C, sadrži i vitamine B1, B2, P, K i F, zatim organske kiseline, šećere (invertni šećer), tanine, flavonoide (izokvarcetin i drugi glikozidi kvarcetina i kempferola), zatim mineralnih soli, a u košticama dosta vitamina E i nešto vanilina.

Svojstva šipurka

U odnosu na jetru, preparati šipurka pojačavaju izdvajanje žuči (holagoga i holeretika). Zbog sadržaja vitamina K, zaustavljaju krvavljenja, pojačavaju izlučivanje mokraće, dakle djeluju kao diuretici, depurativi i astrigeni. Zbog visokoga sadržaja vitamin C odlično je sredstvo protiv skorbuta, a zbog vitamina C i drugih sastojaka, opći je tonikum.

Indikacije šipurka:

Hepatitisi različitog porijekla, holangitisi, insuficijencija jetre, dijareje, dizenterija, hemoragije, bubrežni kamenci, avitaminoze, astenije i sl.

Način primjene Kao čaj: 10 osušenih šipuraka treba prethodno smrviti, preliti sa 2 dcl vode i kuhati 2 minute. Ostaviti da stoji još 10 minuta, uz povremeno miješanje i pritiskivanje smrvljenih plodova. Procijediti i piti 3 do 4 šolje dnevno, posebno ujutro. Kada treba piti čaj koji preporučuje ruski ljekar-pčelar Neum Petrovič Jojriš: 10-20 osušenih šipuraka dobro zadrobiti, preliti s nešto više od 2 dcl vode i kuhati 10 minuta. Ovo se radi navečer. Nakon toga, ostaviti da stoji preko noći. Suđe u kojem se ovo kuha, i u kojem stoji, treba da je potpuno emajlirano, ne smije biti oštećeno. Ujutro čaj procijediti, malo zagrijati i dodati meda po ukusu, pa popiti. Autor radi sve ovo, osim što na početku doda po nekoliko kriški osušene kore jabuka, a ujutro i nekoliko kapi limuna. U Rusiji kod oboljenja jetre, žučne kesice i žučnih puteva, primjenjuju preparat koji bi se kod nas otprilike mogao nazvati nedovoljno ukuhani pekmez od šipka, a  u tu svrhu prikupljaju se ploovi poslije prvog mraza, dakle kada su malo omekšali. Zatim se operu, razrežu i povade košpice. Ponovo se operu, ocijede i tako ostave preko noći. Nalije se toliko vode da ogreznu, zatim se kuha otprilike 45 minuta i procijedi kroz gusto sito. Doda se šećera i nešto vode i toliko dugo kuha dok se šećer ne rastopi i dobije gust sirup. Dakle, uglavom kao i naš pekmez, samo što je krajnje kuhanje nešto kraće, sa manje šećera. Kod navedenih oboljenja, odličan je pekmez od šipuraka na način kako se to kod nas radi.

Primjena šipurka u narodnoj medicini

Višestruka je primjena šipurka i narodna medicina upotrebljava ga manje-više kao i naučna. Osim plodova, upotrebljava se i cvijet u vidi infuza kod različitih vrsta krvavljenja, te proljeva i grčeva u želucu. S druge strane, monogo se upotrebljava i sjeme izvađeno iz ploda ( Semen Cynosbati) kao sredstvo protiv groznice, za rastvaranje i izbacivanje bubrežnih kamenaca, krvavog mokrenja, kod oboljenja mokraćnog mjehura, te protiv katara crijeva i hripavca. Copyright © 2013 Fondacija Dr Hasanagic

(zabranjeno kopiranje bez dozvole nosioca autoreskih prava)