Rusa /Chelidonium majus/ » Prirodna Medicina
trava rusa

Rusa /Chelidonium majus/

 

Dr Enes Hasanagić o rusa travi…

Dr Enes Hasanagić

Dr Enes Hasanagić 1935-2008

Juce smo na nasoj Facebook stranici objavili fotografiju moje supruge Mirjane u polju rusa trave i napisali par informacija o ovoj ljekovitoj biljki. Samo par sati poslije objavljivanja priloga dobili smo desetine zahtjeva da pisemo opsirnije na ovu temu.

Juce je bila peta godina od kada nas je napustio nas mentor, ucitelj  i moj tata. Sutra, 25. maja, slavili bismo  njegov 78. rodjendan. U znak sjecanja na mog oca,  prilog o rusi u cjelosti prenosimo iz njegove knjige “Ljekovito bilje i jetra”. Budite sigurni da informacije koje slijede dolaze od istinskog ljubitelja prirode i jednog od najvecih strucnjaka iz polje herbalistike. Sva znanja iz alternativne medicine koja smo stekli kroz skole, fakultete i kurseve, ne mogu se porediti sa znanjem koje nam je preneseno od moga oca.

Tvoje djelo i rad se nastavljaju……

Vedran i Mirjana


RUSA (eng. greater celandine herb) iz knjige “Ljekovito bilje i jetra”

        Lat. Chelidonium majus ( Linné) – Papaveraceae – Makovi

            Drugi nazivi:  Trava od rosopasa, krvavo zelje, trava od žutice, krvavi mleček.

Rusa je dugogodišnja zeljasta biljka koja naraste do 80 centimetara. Korijen je dosta snažan sa pobočnim, tanjim korijenjem. Stabljika je razgranata, donji listovi su na dugačkim peteljkama, a gornji su sjedeći. Cvjetovi su jarkožuti, sabrani 3-8 na kraju stabljike sa 4 latice. Biljka obično cvjeta od maja do septembra. Kada se biljka ozlijedi, iz nje curi narančasti sok, koji neki autori smatraju otrovnim, a drugi pak da nije otrovan. Kao droga prikuplja se nadzemni dio biljke u periodu cvjetanja (Herba Chelidonii). Sakuplja se i korijen (Radix Chelidonii), ali prije nego što biljka procvjeta. Svježe ubrana biljka ima neprijatan miris, koji se sušenjem gubi. Mora se sušiti brzo, na prozračnome mjestu, u hladovini. Okus osušene biljke je oštar, gorko- slan. Smatra se da se iznutra ne smije upotrebljavati svježa biljka, već samo osušena i trebalo bi se držati tog pravila. Osušena biljka treba da sacuva prirodnu boju listova, a cvjetovi da ostanu jarko-žuti.

Nalazište biljke  Raste svukuda kao korov: po poljima, uz ograde, na đubrištima, u blizini domova, može se naći i u pukotinama drveća ili zidova. Kod nas se može naći i do nadmorske visine od 1500 metara.

Osnovni hemijski sastojci biljke  Svi dijelovi biljke i njen narančasti sok sadrže desetak alkaloida koji, prema najnovijim istraživanjima, imaju sličnosti sa drugim alkaloidima opijuma. Alkaloidi su u sastavu 4 grupe. I grupa: derivati naftofenantredina; II grupa: derivati protopina; III grupa: derivati diizohinolina i IV grupa: slabo proučeni alkaloidi. Sadrži takođe smole, nešto etarskog ulja, karotin i vitamin C, organske kiseline (jabučna, limunska, jantarna, helidoninska), te saponine i flavonoide.

Rusa

Rusa

Svojstva biljke  Rusa je nekada bila vrlo cijenjena kao ljekovita, zatim je pala u zaborav, da bi sada ponovo zauzela svoje mjesto kao vrlo ljekovita biljka čak i za neke vrlo teške bolesti. Tako Rusi smatraju da rusa zaustavlja rast malignih tumora. Rusa i njeni preparati primjenjuju se iznutra kod oboljenja jetre i žučne kesice kao holerezno i holagogno sredstvo. Primjenjuje se kao antispazmodično sredstvo kod oboljenja, odnosno čira želuca i duodenuma. Takođe smanjuje  i krvni pritisak.

Indikacije  Akutni i hronični hepatitis, žutica (icterus), insuficijencija u lučenju žuči, oštećenja puteva zbog žučnih kamenaca (holelitijaza), gastroduodenalni problemi, intestinalni paraziti. Rak želuca (uz određene ograde;  navodno preparati zaustavljaju rast malignih tumora).

Način primjene  Rusa se primjenjuje ili sama, ili u smjesi sa drugim biljkama sličnog dejstva. 15 grama osušene biljke stavlja se u 1 litar mlake vode. Nakon 10 minuta se procijedi i pije po jedna šolja između jela.

Tinktura ruse dva puta razblažena sa vodom daje ponekad dobre rezultate kod ciroze (Valnet).
Kod žutice se obično uzima 2 do 5 grama tinkture dnevno.
Izmiješaju se jednaki dijelovi ruse i nane, pa se tri supene kašike smjese preliju sa pola litre ključale vode. Nakon 2 sata se procijedi i pije 3 puta dnevno, na pola sata prije jela kao holeretični i holagogni čaj (Tucakov).
Primjena u narodnoj medicini  Naučna i narodna medicina našli su punu saglasnost kod ove visokovrijedne ljekovite biljke. Jedan posebno interesantan recept koji preporučije Sadiković za liječenje žutice, otečene jetre i slezene, vodene bolesti, melanholije, zastarjelog kožnog osipa i kilavosti sastoji se u sljedećem : 1/2 litra iscijeđenoga soka i 1 litar meda (najbolje meda od ruzmarina), blago se ukuhaju uz skidanje pjene do konzistencije sirupa. Jedna kašika ujutro natašte i uveče pred spavanje liječe gore navedena oboljenja.

Poznati francuski narodni ljekar M. Messegue kune se u ovu biljku kao njemu najdražu, u koju ima najviše povjerenja. Gotovo da nema nijednog njegovog pripravka u koji ne stavlja travu rusu. Interesantno je napomenuti da Messegue istina preporučuje infuz od ruse na uobičajeni način, to jest da se popije, ali daleko se više služi metodom upijanja ljekovitih materija preko kože ruku ili nogu.
Obično preporučuje da se napravi infuz na određen način, a zatim  u taj infuz umoče dlanovi i tabani u trajanju od nekoliko minuta. Postupak nipošto nije nerazumljiv, jer je poznata velika propusnost kože dlanova i tabana ne samo na tekućine već i za druge materije.

Da se ponovo vratimo Sadikoviću koji preporučuje kod hronične žutice: šaka lišća od ruse, šaka lišća i cvijeta od komonjike (Artemisia vulgaris), 12 grama iđirota, dvije glavice bijeloga luka, 8 kašika meda – variti 20 minuta u jednoj litri zdravoga vina. Ovog vina našte srca popiti jednu čašicu, drugu pola sata pred ručak, a treću prije spavanja.
Isto to po Messegeu: šaka lišća od artičoke, šaka listova ruse, pola šake listova cikorije, pola šake korijena maslačka , šaka korijena ruse i 2 litra vode. Dva puta dnevno kvasiti po 6 minuta noge i ruke. Uz ovo je dobro piti infuz odnosno čaj od timijana, ruzmarina ili nane.

Oficijelna je prema : Brit. Herb. Pharm. (1983).

Njemačka Komisija E. The Complete German Comission E Monographs, 1988. Američko izdanje . Str. 105.

 

About the Author Vedran Hasanagic

Doktor alternativne medicine, specijalista za bolesti jetre i urinarne infekcije. Kompletna biografija Vedrana i Mirjane na: hasanagic.com

follow me on: